Jesu li djeca i psi savršena kombinacija?

Slažu li se djeca dobro sa psima, uvelike ovisi o tome jesu li se roditelji stvarno pripremili za tu kombinaciju. Odrasle su osobe zapravo odgovorne za dobrobit životinje koju udomljavaju, kao i za sigurnost svoje djece i drugih ljudi u kontaktu s ljubimcem. Zato se prije nabavke psa valja dobro informirati o tome kako se o njemu brinuti i kako ga naučiti kućnom redu i dobrom ponašanju – piše Karlo Nikolić, savjetnik i instruktor za obuku pasa, za tportal.hr.

Dijete i pas

Psi i djeca savršena su kombinacija, zar ne? Ima li ljepšeg prizora od djeteta koje grli slatkog retrivera ili u naručju drži štene?

I u našim parkovima često se može vidjeti djecu koja šeću pse ili ih štipaju i unose im se u lice dok četveronošci to stoički podnose. Djeci je, nema dvojbi, zabavno, no pitanje je kako psi zapravo doživljavaju djecu. Iskustvo govori da je većina pasa uvelike svjesna toga da su djeca ljudski mladunci.

Naime, u psećem svijetu, štenad je zaštićena i nijedan odrasli pas koji drži do sebe neće napasti niti ozlijediti štene. Stoga je većina pasa sklona tolerirati djecu no mitovi o tome kako su psi i djeca gotovo upućeni jedni na druge ne drže nužno vodu.

Da, mnoga djeca vole pse i životinje ih fasciniraju više no mnoge odrasle. Razlozi nisu posve jasni. Možda se samo radi o tome da djeca nisu toliko opterećena dnevnim obavezama i spontanija su u reakcijama te bliža iskonskom ponašanju.

Mnogo klinaca želi psa, a filmovi poput ‘Lassie se vraća kući’ ili ‘Beethoven’ u tom smislu ne idu na ruku roditeljima koji sami nisu ljubitelji pasa. Mnoga djeca žele i vole pse i katkad je taj interes doista dubok. Ipak, kupovina psa kao poklona za dijete nije nužno dobra zamisao. Prije svega, dijete nije u stanju snositi odgovornost za drugo živo biće u mjeri u kojoj pas to treba, a valja uzeti u obzir i činjenicu da će se život vašeg djeteta u godinama koje slijede umnogome mijenjati, ono će odrastati, školovati se, mijenjati interese i družiti se i lako je moguće da interes za druženje sa psom splasne ili posve nestane.

Ne zaboravite, pas može živjeti petnaestak godina i stoga, ako sami niste ljubitelj pasa ili to niste spremni postati nemojte razmišljati o psu kao poklonu za vaše dijete. Ako je pravi ljubitelj, bit će vremena da to dokaže, a ako se radi tek o djetinjoj fazi u odrastanju, poštedjet ćete i sebe i vaše dijete (a o psu da se i ne govori) izlišnih problema i patnje. Ipak, ako ste voljni za brigu o psu preuzeti dobar dio odgovornosti vaše bi dijete sa svojim psom moglo mnogo toga lijepog doživjeti i naučiti. Ponajprije, barem će u nekoj mjeri steći dojam što znači skrbiti za neko drugo stvorenje a usto i zbližiti se s prirodnim bićem drukčijeg poimanja svijeta. Brojne zajedničke šetnje i izleti u prirodu mogli bi i za vas i za vašeg potomka biti korisniji i zabavniji oblik druženja od igraonica u trgovačkim centrima. Naravno, pas će zapravo biti vaš, no to ćete znati vi i on. Vaše dijete u to ne mora imati potpun uvid.

Da bi druženje vašeg psa i djeteta ugodno i lijepo teklo, treba imati na umu nekoliko stvari. Podučite klinca da jurnjava i potezanje psa za dlaku i uši nisu ljubimcima ni približno zabavni kao kratkim ljudima, baš kao ni čvrsti zagrljaji. Naime, za ljude je grljenje izraz naklonosti, no u psećem svijetu ono (iz očitih razloga) ne postoji i pas kad ga se zagrli, osjeća da je u škripcu i ako je plahije ili žešće naravi, mogao bi reagirati režanjem pa i ugrizom.

Isto tako, naučite dijete da ne smeta ljubimcu dok jede. Iako se smatra da pas ne bi trebao biti posesivan kad se radi o hrani (što jest istina), nema razloga da ga se ometa dok jede i tako testira njegovu toleranciju. Ni vama se ne bi dopalo kad bi vam netko grabio hranu iz tanjura, zar ne?

Dijete u dobi od 12 godina može manjeg psa prošetati na uzici no ne mnogo više od toga. Za ozbiljnije bavljenje psom bez roditeljskog nadzora bilo bi odgovorno pričekati punoljetnost djeteta. Šetnje u tinejdžerskoj dobi, jasno, posve su u redu no tinejdžer nije u stanju posve samostalno obučavati psa.

Malenu djecu nikako ne bi trebalo ostavljati nasamo sa psima. Djeci predškolske dobi teško je objasniti kako da se ponašaju prema psu i najsigurnije je ta druženja držati pod nadzorom.

Ako odlučite ne nabavljati psa, nema razloga sputavati vašeg potomka u druženju sa psima vaših prijatelja i znanaca, a i tada vrijede slična pravila. Kod pristupanja psima neznanaca u parkovima, a to se nerijetko događa, podučite dijete da uvijek za to traži dozvolu vlasnika, a najbolje je da to bude u vašoj prisutnosti. Usto, neka psu ne pristupa s ispruženim dlanom odozgo a niti neka ne nudi dlan s hrptom prema gore. Oba postupka kod mnogih pasa zapravo izazivaju podozrivost. Sigurnije je i ispravnije ponuditi otvoren dlan i pričekati da pas sam ostvari kontakt, a onda ga gladiti isprva po vratu i grudnom košu odozdo, a tek onda po glavi.

Sve navedeno možda zvuči kompleksno, no zapravo se radi tek o nekoliko zdravih navika koje svjedoče da djeca i psi nisu nužno savršena kombinacija, no mogu se, uz pravilan stav odraslih, doista dobro slagati.

Pošalji komentar