Palac gore: Moj pas vodič i ja

Ona je Petra, a njezin blog u kojem na jednostavan, pozitivan i vedar način približava svijet slijepih osoba preporučujemo svakome da sa velikom pažnjom pročita. Od prve objave 2010. godine, kada je imala 23 godine, pa do jučerašnje naći ćete tisuću stvari koje ste željeli znati o slijepima, ali vam je bilo neugodno pitati.

Petra je osnovnu školu završila na otoku, ali zbog problema s vidom srednju je pohađala u Zagrebu gdje je stekla mnoge prijatelje. Tek u trećem razredu srednje škole u potpunosti je prihvatila svoj problem te se počela kretati uz pomoć bijelog štapa. Tada se oslanjala na prijateljsku pomoć, ali duboko u sebi nije željela ovisiti od drugima, pa je zdušno učila kako se kretati s bijelim štapom.

Upoznala je djevojku koja se kretala uz pomoć psa vodiča pomislila je da je to savršeno za nju. Nažalost, rastužila ju je informacija da za psa vodiča treba biti punoljetna. Ništa, pomirila je tada: preostaje mi još par godina kretati se uz štap.

U ožujku 2008. joj se uz novinarstvo ostvarila još jedna životna želja. U njezin život je ušao retriver Harry s kojim s ubrzo upoznala i zbližila i ubrzo se osjećala sigurna i samostalna te, kako je napisala, ne bi se nikada vratila na bijeli štap.

Petra & Harry

Petra & Harry

Harry je Petri, kako sama kaže, preporodio i sljedećih šest godina je bio najbolji prijatelj, oslonac, moje sve. Nažalost u veljači ove godine, na osmi rođendan, trebao je otići na još jednu operaciju, ali tumor je bio zločeste naravi i jednostavno Harry je dan poslije otišao.

Tog 6. veljače, kao da sam sve osjećala makar mi nisu ništa govorili jer navečer toga dana trebala sam primiti nagradu za najbolju sportašicu u neparaolimpijskim sportovima od hrvatskog paraolimpijskog odbora. Nisu mi htjeli reći, jednostavno nisu me željeli rastužiti, ali osjećala sam da nije dobro – napisala je Petra šest mjeseci nakon Harryjevog odlaska. Ne jer jer je tek našla vremena, već tek sada prihvatila činjenicu da ga nema. I dalje se kreće samostalno uz bijeli štap, ali svakim danom nailazeći na toliko besmislene prepreke više i jače priželjkuje dan kad će u moj život ušetati novi četveronožac te joj olakšati kretanje. Zna da bi to Harry najviše volio.

Harry je osvojio srca mnogih pa čak i promatrača sa strane koji se boje psa. Tako sam, kad Harryja više nije bilo doživjela da mi je otac djeteta prišao i upitao mi je gdje mi je pas, da bi njegovo dijete prišlo i podragalo ga jer je skupilo hrabrosti za to. Pitali su gdje je, zašto nije sa mnom već nekoliko treninga za redom. Kada sam mirno objasnila da Harryja više nema, da je uginuo, dijete je stalo neutješno plakati, jednostavno nisam znala što reći jer Harry nažalost, nije volio malu djecu, nije se dao gnjaviti, ali osjetila sam da bi ovo dijete nekako istrpio.

Isto tako, dok sam hodala gradom sama sa štapom prišao mi je čovjek i ponudio mi je svoju pomoć. Uljudno sam odbila jer sam išla jednostavnom rutom, samo ravno pločnikom. Tako sam mu i rekla, ali gospodin je uporedo sa mnom hodao i započeo razgovor. Pričao mi je kako je često, sve do nedavno znao viđati visoku djevojku s crnim psom i kako mu se čini da je retriver jer je baš pitao. Dao mi je savjet da si nabavim takvog psa vodiča, da je po njemu s njim se lakše kretati nego s bijelim štapom. Ne trebam naglašavati da tom rutom idu studenti, a tako sam išla i ja, a čovjek je meni, opisivao mene.

bijeli štapSvim našim čitateljima preporučujemo da svrate na blog, sigurno nećete požaliti. Saznat ćete mnogo važnih stvari o kojima niste nikada razmišljali.

Petri poželimo da joj ubrzo slatki čupavac postane oslonac u životu, kao što je to bio i Harry.

psi-vodici.blog.hr

Pošalji komentar