Perianalna fistula

Perianalna fistula

Perianalna fistula je obolje­nje kože i potkožja u okolici anusa. Radi se obično o gnojnoj upali tih tkiva, a bolest ima kroničan tok. Promjene mogu imati samo jedno ili više žarišta, a u nekim slučajevima pa­tološki proces je difuzan i za­h­vaća cijelo područje oko anusa pa i analne vrećice. Klinički znakovi ovog oboljenja su na­prezanje kod defekacije, ote­žana defekacija, krvarenje iz de­belog crijeva, gnojni iscjedak iz lezija. Bolestan pas učestalo liže područje oko anusa i to je prvi znak bolesti koji vlasnici primijete. Ovo oboljenje daleko najčešće viđamo kod njemač­kih ovčara, iako mogu oboljeti i psi drugih pasmina.

Uzrok nastanka perianalne fistule još uvijek nije sasvim jasan, no smatra se da oboljenje ima autoimunu etiologiju. Te­rapija je zbog toga usmjerena na rješavanje prisutnih problema, kao i na modulaciju imu­nološkog sustava lijekovima koji će smanjiti imunološki odgovor organizma. Smatra se da, između ostalog, nisko na­sađen rep kod njemačkog ov­čara pogoduje nastanku perianalne fistule, jer dolazi do kontaminacije perianalne regije sa fekalijama. Kako je rep na tom mjestu priljubljen uz ko­žu, slaba je ventilacija tog di­jela, a samim time koža je na tom mjestu stalno vlažna i kon­taminirana mikroorganiz­mima.

Terapija je kirurška ili kon­zervativna. Kod kirurškog rje­šavanja pristupa se radikal­nom odstranjenju svog tkiva koje je zahvaćeno promjenama, a neki autori preporučuju i amputaciju repa kako bi se odstranio barem jedan od faktora za ko­jeg se smatra da pridonosi nastanku fistule. Vlasnike svakako treba upozoriti da se isti problem može ponovno pojaviti unatoč operaciji, a zbog same regije česte su i postoperativne komplikacije kao što je fekalna inkontinencija ili strikture anu­sa. Vrlo je važno nakon ope­racije čuvati ranu, te cijelo područje održavati suhim i čistim. Pas će svakako pokušati lizati bolesno mjesto, pa i to treba spriječiti tako da se psu stavi zaštitni ovratnik.

Posljednjih nekoliko godina pretpostavlja se da uzrok ovog oboljenja ipak leži u imuno­loškom sustavu samog psa, odnosno da se radi o reakciji preosjetljivosti, tj. autoimunoj bolesti. U tom smislu promijenio se i pristup terapiji pa kirurgija više nije prvi izbor kao nekada, već se koriste lijekovi koji suprimiraju imu­nološki sustav psa i citostatici . Rezultati su vrlo dobri, no poš­to svaki pas nije kandidat za terapiju citostaticima, još uvijek se ponekad odlučujemo za kirurški zahvat.

U svakom slučaju kod oba načina liječenja, rezultati su bolji što je fistula manja, od­nosno što ranije vlasnik primijeti da nešto sa psom nije u redu.

Posebnu pozornost treba obratiti higijeni analnog pod­ručja i to naročito kod pasa koji žive vani. Upravo u ovo dobe godine prijeti opasnost od muha koje rado polažu jaja upravo na vlažna mjesta na ko­ži odnosno otvorene, kro­nične rane o kakvoj se ovdje radi. Sva­kodnevno treba pregledati pe­rianalno područje i oprati ga mlakom vodom te posušiti čis­tom gazom.

Pošalji komentar