Prijatelji zauvijek

Nikola Sitar (čitatelj portala svijetpasa.com)

put

Odani i vjerni i Bubi i Aga
na četiri noge, dva stvorenja draga,
dijelili su sa mnom i radost i tugu,
očaj i nadu i nebesku dugu.

Bezbroj su mi tužnih uljepšali dana,
odagnali boli nekih davnih rana,
a oči im blage, duboke k`o svemir
u sebi su krile i radost i nemir.

Gledale su ume kao da mi kažu:
“Oči ove tople, baš nikad ne lažu.”
Ugasle su sada, prekriva ih tama,
od mene ih dijeli, hladna grobna jama.

Al` na tren ih vidim u olujnom valu,
u iskrici rose, u usnulom žalu.
Često čujem lavež, sa vjetrom što stiže,
dalek, meni mio, svakim danom bliže.

Još u meni žive, sretno dahću oba,
i živjet će tako do mojega groba.
Trčali smo sretni livadom života,
a od svega lijepog samo tuga osta.

I dok život bježi k`o voda kroz prste,
suđeni smo stići kraju iste ceste.
Čekajte me tamo i ja ću vam doći,
rastavit nas više nitko neće moći.

Pošalji komentar